andjela

By Admin on 09.59

коментара (0)

Filed Under:


simona

By Admin on 09.50

коментара (0)

Filed Under:


"Zavisni od fejsbuka i telefona"...

By Admin on 23.33

коментара (0)

Filed Under:

Dnevna novina "Dan" Izdanje: 16-12-2010 (strana 12)
Rubrika: Povodi
IZ NVO "SOCIOMONT" TVRDE DA ĐACI NAKON ŠKOLSKIH OBAVEZA NAJVIŠE KORISTE INTERNET
  • Zavisni od fejsbuka i telefona
- Prosječan tinejdžer 21 odsto vremena dnevno troši telefonirajući i 15 odsto slušajući radio -
rosječan tinejdžer nakon školskih obaveza provodi dnevno oko 33 odsto vremena koristeći Internet, a 26 odsto pored TV ekrana, upozoravaju iz NVO "Sociomont". U ovoj NVO navode da adolescenti 21 odsto vremena dnevno potroše koristeći telefon i 15 odsto slušajući radio.
- Prema najnovijim istraživanjima u Crnoj Gori ima 160.000 korisnika fejsbuka ili 23, 8 odsto stanovništva, čija je starosna struktura od 18 do 35 godina. Ova populacija je najpodložnija uticaju droga i drugih opojnih sredstava. Društvene mreže su jednostavne i besplatne za korišćenje. Poznato je da je nešto što je besplatno i popularno i najviše prihvaćeno od mladih korisnika, navode u ovoj NVO.
Ova organizacija pokrenula je projekat "Fejsbukom protiv droge", a ciljna grupa im je mlada populacija. Pozivajući se na statističke podatke, u NVO "Sociomont" navode da prosječni tinejdžer ima od 200 do 300 prijatelja na "fesjbuku" sa kojim komunicira u prosjeku tri sata.
- Cilj programa je da se sredstva, metodi i alati Fejsbuka, kao masovnog fenomena današnjice i najpopularnijeg medija kod mladih koriste u cilju promovisanja kampanje za borbu protiv zavisnosti od opojnih droga. Mladi su najčešće zavisnici i najpodložnija potencijalna grupa zavisnika od opojnih droga, upozorava jedan od osnivača NVO i vođa projekta, Srđa Velimirović.
On ističe da oko pet odsto evidentiranih narkomana čine mladi od 15 do 19 godina, dok je 80 odsto starosne dobi od 20 do 30 godina.
- Oko 15 odsto zavisnika droga je starije od 30 godina. Iako projekt koji realizujemo nudi savremeni pristup u rješavanju problema ovog poroka, mora biti komplementaran sa svim ostalim i sličnim projektima koji se bave ovom problematikom. Tačne evidencije o broju narkomana u Crnoj Gori nema, ali je sigurno da se njihov broj rapidno povećava i to kod najmlađe populacije od 14 do 18 godina. Vještina savremene fejsbuk kampanje se ogleda u tome da se vijest o temi plasira na interesantan i nenametljiv način, istakao je Velimirović.
On dodaje da su sredstva za realizaciju projekta dobili od privrednih subjekata, koji su poslovno vezani za kompjutere, potrebe mladih i imaju interes da program zaživi i uspije. Projekat će realizovati šest mjeseci.
- Najveći problem prilikom realizacije projekta predstavljaju nedovoljna finansijska sredstva. Projektni zadatak je urađen da bude ostvariv i realan i da postigne planirane efekte, istakao je Velimirović.

M.M.K.

Mladi neće tuđa mišljenja

Velimirović tvrdi da klasični načini koji se preduzimaju u borbi protiv narkomanije daju samo ograničene rezultate.
- Mladi su znatiželjni i ne dozvoljavaju da im se nameće tuđe mišljenje. Internet sajtovi koji se bave tematikom narkomanije više su posjećeni od strane roditelja, nego mladih iako su njima namijenjeni. Kako se radi o mladima potrebno je pronaći popularan način, koji će zainteresovati mlade, da se pobudi njihovo interesovanje, da prihvate da se aktivno uključe u širu akciju borbe protiv droge. Nije cilj da mladi budu samo pasivni posmatrači koji samo primaju informacije, već da im se da prilika da postanu i aktivni kreatori kampanje koja je namijenjena njihovim vršnjacima, istakao je Velimirović.

Link: Dan OnLine

Trojka.rs - 10 najbizarnijih reklama u 2010. godini

By Admin on 01.04

коментара (0)

Filed Under:

10 najbizarnijih reklama u 2010. godini

Teško je bilo, ali uspeli smo! Iz mora reklama širom sveta izdvojili smo 10 najčudnijih, najblesavijih i najbizarnijih samo za Vas.

Pre nego što bacite oko na naš izbor 10 najboljih, moramo vas upozoriti da će ove reklame pobuditi i razna osećanja. Smeh, napaljenost, gađenje i tupavost samo su neki od njih.

 1.

 
 Na prvo mesto zasela je "Gusher for an Eye", reklama za voćne bombone, koja, mora se priznati, ima poruku – uvek verujte u sebe. Čak i onda kada se rodite sa jednom bombonom umesto oka iz kojeg štrca voćni sok(WTF?!).
2.
Na drugom mestu nalazi se reklama "No Pressure", tačnije video za ekološku kampanju koja da vam utera strah u kosti. Kampanja nazvana 10:10 želi da utiče na svakog pojedinca da smanji emisiju ugljen-dioksida za
10 posto godišnje, a onaj koto ne uradi biće raznesen. Pa sad ti reci ne!
3.

Indonezijska reklama agencije "Ogilvy i Mather", koja je osmislila reklamu za osveživač daha, mogla bi poneti titulu najbizarnije reklame za stomatološku zaštitu ikad! Spoj plinske komore, zatvorenika i trulih zuba više podseća na scenu iz horor-filma nego na reklamu za oralnu higijenu, te je time zaslužila visoko treće mesto. 
4.
 
Čistoća je pola zdravlja i to nikada nemojte zaboraviti. Ako vam se to ipak dogodi, pomislite kako vam dlakava jaja nepoznatog muškarca prelaze preko lica i tela, i opet i opet. Neverovatna reklama za peškire – "True Clean Towel".
5.
 
Jedna glava kao Rubikova kocka, sok i poruka: 'Mozak postiže najbolje rezultate kada nije žedan. Ne ostaj žedan."Pet plus" za ideju, ali gledanje reklame ne preporučuje se maloj deci.
6.
 
Kad smo kod čistoće, ne zaboravimo na smrad. Kiseli smrad predeža može ugroziti svaki odnos, pa tako i brak. Da biste svoju dragu ponovo namamili u postelju i učvrstili narušeni odnos (a vi ste krivi jer ste u snu prdeli k'o tvor i svoju ljubav doveli do iznemoglosti) morate kupiti "Better Marriage Blanket!". Posebni prekrivač koji ne propušta smrad iz vašeg dupenceta. 
7.

Nastavljamo u revijalnom tonu, tragovima humanih gasova. Pa ko ne bi nakon ove reklame odjurio u apoteku i kupio punu vreću Luftala? Možda oni kojima se više sviđa efekat prirodnog đakuzija. U svakom slučaju, i bez Luftala je zabava zagarantovana. 
8.
 
Nema ništa lepše od prirodnog mirisa vagine. Tako barem tvrde iz nemačke Kompanije "Vice", koja je zaslužna za proizvodnju organskog mirisa "Vulva Original", na koji muškarci, navodno, svršavaju k'o ludi. E, nakon ovoga ne morate više da kradete prljave gaćice svoje komšinice i mirisati ih sakriveni u mraku, samo jedna kap dovoljna je da vas dovede do vrhunca.
9.
 
Jeste li ikada videli čoveka koji je sa tolikom strašću opevao svinje? Em pevač izgleda kao zavodnik, em se raspevao o lepoti svinja i finoći njihovog mesa i to za godišnji sajam u Juti, SAD. Nažalost, klijent "Utah State Fair" odbio je reklamu pravdajući se lošim odabirom glumca – naime on je crnac! Šta god im to značilo.  
 10.
 
I za kraj, ostavili smo ništa manje neobičnu, ali oku najprivlačniju reklamu. A čemu bismo se toliko divili ako ne golim, lepim i seksi ženama. Ovaj put nisu gole, samo razgolićene i izvode najseksi "CPR" ikad viđen. I da, ovo je reklama za intimno rublje. Pa uživajte!
Preuzeto sa: Trojka.rs

Treci nastavak kultne komedije...

By Admin on 04.18

коментара (0)

Filed Under:

Little Fockers

U bioskopima od 22. decembra


Malo drugaciji kancelarijski materijal...

By Admin on 03.54

коментара (0)

Filed Under:

Horror Stationery

 Pogledajte...

LjUDI KOJI SU POBIJEDILI DROGU (1)...

By Admin on 04.39

коментара (0)

Filed Under:

Društvo - Nedjelja, 24. januar 2010. godine

LjUDI KOJI SU POBIJEDILI DROGU (1)

U kandžama „bijele smrti“

Od vremena faraona i careva, kad je bila privilegija samo najimućnijih ljudi zrelog doba - narkomanija, najveće zlo današnjice, ne bira žrtve. Naročito otkako je sišla na ulice, među najmlađe...
I Crna Gora se, posebno posljednjih godina, sve više suočava sa mračnim stranama ovog poroka. Tražeći nove metode identiteta i bježeći od stvarnosti, zavisnici se u novim duhovnim horizontima, sve više pridržavaju teorije o „mladim i lijepim leševima“. Međutim, kad prestanu snovi i kad njihova stvarnost bude slikana leševima „koji plivaju u žabokrečini“, kako oni ponekad kažu, u rijetkim trenucima iskrenosti i kad bjekstva više nema, jer im je život vezan samo za špric - poneko od njih se javi ljekaru. Nekad ih dovedu roditelji, koji su do tada zatvarali oči, jer tek kad se suoče sa ovim problemima, porodice narkomana se jedino tada nađu na okupu. A tada je obično kasno... Bilo kako bilo, narkomani su ljudi koji nemaju drugova, nemaju posla, nemaju porodice. Oni rijetki koji se izliječe ili zaliječe, obično se pitaju - kome da se vrate? Kome pripadaju? Ko će im pružiti ruku spasa? Kako da izbjegnu „dobre drugove“ sa šprica?
Srećom, ima i onih koji su našli put koji vodi pravo u normalan život. U život pun radosti, nedaća, problema, pitanja i odgovora. Tim putem već nekoliko godina idu Dražen Žegura iz Tivta i Podgoričani Ljubiša Bošković i Srđan Redžić. A taj put im je, kako slikovito kažu, pokazao dr Ljubinko Kaluđerović, donedavno poznati moskovski specijalista za narkologiju, a danas najpoznatiji i najuspješniji crnogorski psihijatar - narkolog u Centru za rehabilitaciju i resocijalizaciju na Kakarickoj gori kod Podgorice. Ovo je priča o bivšim narkomanima i ljekaru koji im je pružio ruku spasa. Priča o sudbinama trojice mladih ljudi koji su pobijedili drogu i koju ćemo ispričati u nekoliko narednih brojeva „Pobjede“.
Počećemo je od Dražena Žegure (32) iz Tivta. I pitanja - ko je Dražen Žegura danas? Rekao nam je iskreno: „Dražen Žegura je čovjek koji je pobijedio narkomaniju“, i pritom se iskreno zagledao u objektiv našeg fotoreportera, što je do sada bilo gotovo nezamislivo kada su ovi ljudi u pitanju.
- Punih 15 godina moj život su bili - igla, heroin, kokain, marihuana, zatvorske ćelije, LSD, tablete ekstazija... Danas je sve to iza mene. Danas svakome mogu otvoreno pogledati u oči i reći - bivši narkoman je danas student psihologije u Nikšiću i čovjek koji pomaže drugim zavisnicima preko nevladine organizacije „Pravi put“ u Tivtu, gdje živi. Osim toga što želim da nastavim studije, želim da budem ostvaren i na svim drugim životnim poljima. Želim da stvorim porodicu i da jednom novom biću podarim život koji sam ja ponovo dobio nazad, vratio u svoje ruke zahvaljujući dr Kaluđeroviću.
Ovu priču smo mogli početi i na drugi način. Recimo ovako: U osnovnoj školi „Drago Milović“ u Tivtu učenici sedmog razreda izašli na veliki odmor. Đaci, kao đaci.Čini im se da su već odrasli i da će uz marihuanu biti zreliji, sigurniji, odlučniji. Tako je Dražen Žegura ušao u svijet droge. Jednog dana marihuana, drugog alkohol, trećeg tablete. Na rođendanima, na žurkama. Poslije dolaze Srednja pomorska u Kotoru, koju je, kako kaže, nekako završio, pa brodovi „Jugooceanije“ na kojima je jedno vrijeme plovio. Istovremeno je uspješno „plovio“ i kroz svijet droge, jer zna se - mornari su za to najbolji „ortaci“. I tako punih 15 godina...
- Nikome ne bih poželio takav život, priča on danas. Otac pomorac je obično bio odsutan, majka zabrinuta, ali nemoćna da me otrgne iz pakla. Ulica mi je bila bliža i od porodice i od škole. Tek sada vidim kako je to teško pogađalo moje roditelje. Otac mi obolijeva od teške bolesti i umire. I sad se ponekad budim noću optužujući sebe da sam ja kriv za njegovu bolest i smrt. Nikad neću oprostiti sebi što je sa sobom odnio tešku ranu - saznanje da mu se sin drogira, saznanje da bespomoćno srlja u propast. I da sam dotakao dno života. Međutim, očeva smrt me istovremeno natjerala da tražim zaborav. Tada sam mislio da boljeg sredstva za to od droge nema. Droga je, mislio sam, bila moj jedini put. Istovremeno, zapao sam u nekakvo stanje ravnodušnosti, u period bjekstva od stvarnosti. Od svoga života, od očeve smrti, od svega. Na brodovima na kojima sam plovio osjećao sam da me heroin najviše privlači. To je, može se slobodno reći, bila „ljubav na prvi pogled“. Tada mi je izgledalo da sam dobijao odgovore na sva svoja pitanja. A na heroinu sam proveo punih deset godina - od 1997. do 2000. Međutim, ubrzo sam se i fizički i psihički i emotivno osjećao sve slabijim, pa sam se morao vratiti u Tivat. Živio sam u kući u naselju Kaliman, ali nijesam imao snage da vidim kako su odnosi u mojoj porodici svakim danom sve lošiji. Najprije moja porodica nije znala, a ono što su kasnije vidjeli bilo je isuviše bolno. Kasnije, nijesu znali kako da se bore sa tim zlom i kako da mi pomognu. Najteže je, svakako, bilo mojoj majci. Godinama je patila. Nakon gubitka muža, osjećala je kako gubi sina i kako je nemoćna da mu pomogne. Pokušavala je, naravno, kao i svaka druga majka, ali njene riječi mene nijesu doticale, moj svijet je bio „moj špric“. Bio sam ravnodušan na sve patnje koje nanosim i majci i bratu. Ljudima koji me vole. Samo u rijetkim trenucima svijesti imao bih osjećaj krivice, stida i manje vrijednosti. Ipak, to je kratko trajalo. Samo do nove „doze“. Kako je svakodnevna potreba za heroinom iziskivala mnogo novca, ušao sam i u svijet kriminala. Sitne i krupne krađe i preprodaja droge, postale su moja svakodnevica. Ponekad bih se i zaposlio prosto da zavaram samoga sebe da mogu i normalno živjeti. Međutim, sve je to bilo kratkog daha. Da se ubrzo nijesam našao u zatvoru u Spužu, možda nikad ne bih ni saznao da postoji pravi put ka novom životu. Onog dana kada su se zatvorila zatvorska vrata za mnom, u meni se javilo moje normalno „ja“, koje je jasno vidjelo taj put. Kasnije sam sreo svog dobrotvora dr Ljubinka Kaluđerovića i počeo da sigurno koračam kroz njegov program „12 koraka“. Zahvaljujući njima, danas sam izliječen narkoman koji ide normalnim putem....
„12 koraka“
Program „12 koraka“, koji se sprovodi na Kakarickoj gori, u Crnu Goru je stigao zahvaljujući dr Ljubinku Kaluđeroviću. Njime se od zavisnika stvara nova ličnost, sposobna da se suoči sa novim životom. I da pomogne zavisniku... Prvi korak je - prepoznavanje problema i suočavanje sa njim. Drugi, okretanje principima duhovnosti, odnosno iskrenosti, otvorenosti i voljnosti pred samim sobom. Treći je nastavak drugog i mogao bi se pojednostavljeno nazvati - prepuštanje novom životnom putu. Četvrti i peti su vezani za prošlost svakog zavisnika, a šesti znači sagledavanje mana. Što se tiče sedmog koraka njemu najbolje pristaje naziv učenje o poniznosti. On pomaže prevazilaženju loših životnih okolnosti. Osmi i deveti korak su takođe važni, jer je njihov cilj raskid sa zavisničkom prošlošću, dok je deseti koncentrisanje na dnevno preispitivanje načina ponašanja u oporavku. U 11. koraku zavisnik se uči najvažnijim događajima „samo za danas“, dok je dvanaesti korak najvažniji, jer se sastoji od prenošenja poruke zavisnicima koji pate. Dakle, iskustva o ličnom oporavku se prenose onima koji su tek zagazili u pakao.
Kojim putem dalje?
- Početkom 2000. godine prvi put sam pomislio na liječenje, iskren je Dražen Žegura. Pošto sam koristio heroin „na iglu“, obolio sam od hepatitisa C. Uništen na svim životnim poljima, pomišljao sam i na najgore. Ipak i u paklu sam pokušavao sam da se liječim. Nekoliko puta sam odlazio u Psihijatrijsku bolnicu u Kotoru, nekoliko puta se vraćao sa njenih vrata, jednom sam išao i u Split, pa se vratio... Sve zajedno - pokušavao sam ja da se domognem normalnog života, ali nijesam uspijevao. Uvijek bih se vratio heroinu. Da nije bilo spuškog zatvora 2006. ko zna kud bi me život odveo. Život? Upravo u Spužu sam shvatio da sam poražen na svim životnim poljima. Osam mjeseci, koliko sam proveo u ćeliji, u meni je sazrijevala odluka da moram da se „skinem“, da drogi moram reći zbogom. Nekako u isto vrijeme moja porodica se preselila na Seljanovo. Nikad neću zaboraviti oči moje majke kad sam joj saopštio svoju odluku. Dobio sam podršku i od nje i od brata. I, zaista, od izlaska iz zatvora nijesam uzimao drogu. Bio sam nesiguran, preznojavao se, gubio razum, ali - izdržao sam. Ubrzo upoznajem dr Kaluđerovića i tako počinje moj prvi korak u novi život. Kasnije sam postao član novoformirane grupe samopomoći zavisnika, koju je vodio upravo dr Kaluđerović. Prošao sam program „12 koraka“ i nastavio da svoje znanje i iskustvo prenosim drugim zavisnicima. Pomažući drugima, vidim svoj život kao na dlanu. Danas sam najsrećniji kad vidim odlučnost u očima nekog mladog zavisnika da želi da se izliječi...

J. Stamatović - Sjutra: ispovijest Nebojše Boškovića
Preuzeto sa: Pobjeda