DROGA? NIKAD!

andjela

2011-01-31T09:59:00.000-08:00

simona

2011-01-31T09:50:00.000-08:00

"Zavisni od fejsbuka i telefona"...

2010-12-16T23:33:00.000-08:00

Dnevna novina "Dan" Izdanje: 16-12-2010 (strana 12)
Rubrika: Povodi

IZ NVO "SOCIOMONT" TVRDE DA ĐACI NAKON ŠKOLSKIH OBAVEZA NAJVIŠE KORISTE INTERNET

Zavisni od fejsbuka i telefona

- Prosječan tinejdžer 21 odsto vremena dnevno troši telefonirajući i 15 odsto slušajući radio -

rosječan tinejdžer nakon školskih obaveza provodi dnevno oko 33 odsto vremena koristeći Internet, a 26 odsto pored TV ekrana, upozoravaju iz NVO "Sociomont". U ovoj NVO navode da adolescenti 21 odsto vremena dnevno potroše koristeći telefon i 15 odsto slušajući radio.

- Prema najnovijim istraživanjima u Crnoj Gori ima 160.000 korisnika fejsbuka ili 23, 8 odsto stanovništva, čija je starosna struktura od 18 do 35 godina. Ova populacija je najpodložnija uticaju droga i drugih opojnih sredstava. Društvene mreže su jednostavne i besplatne za korišćenje. Poznato je da je nešto što je besplatno i popularno i najviše prihvaćeno od mladih korisnika, navode u ovoj NVO.

Ova organizacija pokrenula je projekat "Fejsbukom protiv droge", a ciljna grupa im je mlada populacija. Pozivajući se na statističke podatke, u NVO "Sociomont" navode da prosječni tinejdžer ima od 200 do 300 prijatelja na "fesjbuku" sa kojim komunicira u prosjeku tri sata.

- Cilj programa je da se sredstva, metodi i alati Fejsbuka, kao masovnog fenomena današnjice i najpopularnijeg medija kod mladih koriste u cilju promovisanja kampanje za borbu protiv zavisnosti od opojnih droga. Mladi su najčešće zavisnici i najpodložnija potencijalna grupa zavisnika od opojnih droga, upozorava jedan od osnivača NVO i vođa projekta, Srđa Velimirović.

On ističe da oko pet odsto evidentiranih narkomana čine mladi od 15 do 19 godina, dok je 80 odsto starosne dobi od 20 do 30 godina.

- Oko 15 odsto zavisnika droga je starije od 30 godina. Iako projekt koji realizujemo nudi savremeni pristup u rješavanju problema ovog poroka, mora biti komplementaran sa svim ostalim i sličnim projektima koji se bave ovom problematikom. Tačne evidencije o broju narkomana u Crnoj Gori nema, ali je sigurno da se njihov broj rapidno povećava i to kod najmlađe populacije od 14 do 18 godina. Vještina savremene fejsbuk kampanje se ogleda u tome da se vijest o temi plasira na interesantan i nenametljiv način, istakao je Velimirović.

On dodaje da su sredstva za realizaciju projekta dobili od privrednih subjekata, koji su poslovno vezani za kompjutere, potrebe mladih i imaju interes da program zaživi i uspije. Projekat će realizovati šest mjeseci.

- Najveći problem prilikom realizacije projekta predstavljaju nedovoljna finansijska sredstva. Projektni zadatak je urađen da bude ostvariv i realan i da postigne planirane efekte, istakao je Velimirović.

M.M.K.

Mladi neće tuđa mišljenja

Velimirović tvrdi da klasični načini koji se preduzimaju u borbi protiv narkomanije daju samo ograničene rezultate.
- Mladi su znatiželjni i ne dozvoljavaju da im se nameće tuđe mišljenje. Internet sajtovi koji se bave tematikom narkomanije više su posjećeni od strane roditelja, nego mladih iako su njima namijenjeni. Kako se radi o mladima potrebno je pronaći popularan način, koji će zainteresovati mlade, da se pobudi njihovo interesovanje, da prihvate da se aktivno uključe u širu akciju borbe protiv droge. Nije cilj da mladi budu samo pasivni posmatrači koji samo primaju informacije, već da im se da prilika da postanu i aktivni kreatori kampanje koja je namijenjena njihovim vršnjacima, istakao je Velimirović.

Link: Dan OnLine

Trojka.rs - 10 najbizarnijih reklama u 2010. godini

2010-12-13T01:04:00.000-08:00

10 najbizarnijih reklama u 2010. godini

Teško je bilo, ali uspeli smo! Iz mora reklama širom sveta izdvojili smo 10 najčudnijih, najblesavijih i najbizarnijih samo za Vas.

Pre nego što bacite oko na naš izbor 10 najboljih, moramo vas upozoriti da će ove reklame pobuditi i razna osećanja. Smeh, napaljenost, gađenje i tupavost samo su neki od njih.

1.

Na prvo mesto zasela je "Gusher for an Eye", reklama za voćne bombone, koja, mora se priznati, ima poruku – uvek verujte u sebe. Čak i onda kada se rodite sa jednom bombonom umesto oka iz kojeg štrca voćni sok(WTF?!).

Na drugom mestu nalazi se reklama "No Pressure", tačnije video za ekološku kampanju koja da vam utera strah u kosti. Kampanja nazvana 10:10 želi da utiče na svakog pojedinca da smanji emisiju ugljen-dioksida za
10 posto godišnje, a onaj koto ne uradi biće raznesen. Pa sad ti reci ne!

Indonezijska reklama agencije "Ogilvy i Mather", koja je osmislila reklamu za osveživač daha, mogla bi poneti titulu najbizarnije reklame za stomatološku zaštitu ikad! Spoj plinske komore, zatvorenika i trulih zuba više podseća na scenu iz horor-filma nego na reklamu za oralnu higijenu, te je time zaslužila visoko treće mesto.

Čistoća je pola zdravlja i to nikada nemojte zaboraviti. Ako vam se to ipak dogodi, pomislite kako vam dlakava jaja nepoznatog muškarca prelaze preko lica i tela, i opet i opet. Neverovatna reklama za peškire – "True Clean Towel".

Jedna glava kao Rubikova kocka, sok i poruka: 'Mozak postiže najbolje rezultate kada nije žedan. Ne ostaj žedan."Pet plus" za ideju, ali gledanje reklame ne preporučuje se maloj deci.

Kad smo kod čistoće, ne zaboravimo na smrad. Kiseli smrad predeža može ugroziti svaki odnos, pa tako i brak. Da biste svoju dragu ponovo namamili u postelju i učvrstili narušeni odnos (a vi ste krivi jer ste u snu prdeli k'o tvor i svoju ljubav doveli do iznemoglosti) morate kupiti "Better Marriage Blanket!". Posebni prekrivač koji ne propušta smrad iz vašeg dupenceta.

Nastavljamo u revijalnom tonu, tragovima humanih gasova. Pa ko ne bi nakon ove reklame odjurio u apoteku i kupio punu vreću Luftala? Možda oni kojima se više sviđa efekat prirodnog đakuzija. U svakom slučaju, i bez Luftala je zabava zagarantovana.

Nema ništa lepše od prirodnog mirisa vagine. Tako barem tvrde iz nemačke Kompanije "Vice", koja je zaslužna za proizvodnju organskog mirisa "Vulva Original", na koji muškarci, navodno, svršavaju k'o ludi. E, nakon ovoga ne morate više da kradete prljave gaćice svoje komšinice i mirisati ih sakriveni u mraku, samo jedna kap dovoljna je da vas dovede do vrhunca.

Jeste li ikada videli čoveka koji je sa tolikom strašću opevao svinje? Em pevač izgleda kao zavodnik, em se raspevao o lepoti svinja i finoći njihovog mesa i to za godišnji sajam u Juti, SAD. Nažalost, klijent "Utah State Fair" odbio je reklamu pravdajući se lošim odabirom glumca – naime on je crnac! Šta god im to značilo.

10.

I za kraj, ostavili smo ništa manje neobičnu, ali oku najprivlačniju reklamu. A čemu bismo se toliko divili ako ne golim, lepim i seksi ženama. Ovaj put nisu gole, samo razgolićene i izvode najseksi "CPR" ikad viđen. I da, ovo je reklama za intimno rublje. Pa uživajte!

Preuzeto sa: Trojka.rs

Treci nastavak kultne komedije...

2010-12-09T04:18:00.000-08:00

Little Fockers

U bioskopima od 22. decembra

Malo drugaciji kancelarijski materijal...

2010-12-09T03:54:00.000-08:00

Horror Stationery

Pogledajte...

LjUDI KOJI SU POBIJEDILI DROGU (1)...

2010-12-08T04:39:00.000-08:00

Društvo - Nedjelja, 24. januar 2010. godine

LjUDI KOJI SU POBIJEDILI DROGU (1)

U kandžama „bijele smrti“

Od vremena faraona i careva, kad je bila privilegija samo najimućnijih ljudi zrelog doba - narkomanija, najveće zlo današnjice, ne bira žrtve. Naročito otkako je sišla na ulice, među najmlađe...

I Crna Gora se, posebno posljednjih godina, sve više suočava sa mračnim stranama ovog poroka. Tražeći nove metode identiteta i bježeći od stvarnosti, zavisnici se u novim duhovnim horizontima, sve više pridržavaju teorije o „mladim i lijepim leševima“. Međutim, kad prestanu snovi i kad njihova stvarnost bude slikana leševima „koji plivaju u žabokrečini“, kako oni ponekad kažu, u rijetkim trenucima iskrenosti i kad bjekstva više nema, jer im je život vezan samo za špric - poneko od njih se javi ljekaru. Nekad ih dovedu roditelji, koji su do tada zatvarali oči, jer tek kad se suoče sa ovim problemima, porodice narkomana se jedino tada nađu na okupu. A tada je obično kasno... Bilo kako bilo, narkomani su ljudi koji nemaju drugova, nemaju posla, nemaju porodice. Oni rijetki koji se izliječe ili zaliječe, obično se pitaju - kome da se vrate? Kome pripadaju? Ko će im pružiti ruku spasa? Kako da izbjegnu „dobre drugove“ sa šprica?

Srećom, ima i onih koji su našli put koji vodi pravo u normalan život. U život pun radosti, nedaća, problema, pitanja i odgovora. Tim putem već nekoliko godina idu Dražen Žegura iz Tivta i Podgoričani Ljubiša Bošković i Srđan Redžić. A taj put im je, kako slikovito kažu, pokazao dr Ljubinko Kaluđerović, donedavno poznati moskovski specijalista za narkologiju, a danas najpoznatiji i najuspješniji crnogorski psihijatar - narkolog u Centru za rehabilitaciju i resocijalizaciju na Kakarickoj gori kod Podgorice. Ovo je priča o bivšim narkomanima i ljekaru koji im je pružio ruku spasa. Priča o sudbinama trojice mladih ljudi koji su pobijedili drogu i koju ćemo ispričati u nekoliko narednih brojeva „Pobjede“.

Počećemo je od Dražena Žegure (32) iz Tivta. I pitanja - ko je Dražen Žegura danas? Rekao nam je iskreno: „Dražen Žegura je čovjek koji je pobijedio narkomaniju“, i pritom se iskreno zagledao u objektiv našeg fotoreportera, što je do sada bilo gotovo nezamislivo kada su ovi ljudi u pitanju.

- Punih 15 godina moj život su bili - igla, heroin, kokain, marihuana, zatvorske ćelije, LSD, tablete ekstazija... Danas je sve to iza mene. Danas svakome mogu otvoreno pogledati u oči i reći - bivši narkoman je danas student psihologije u Nikšiću i čovjek koji pomaže drugim zavisnicima preko nevladine organizacije „Pravi put“ u Tivtu, gdje živi. Osim toga što želim da nastavim studije, želim da budem ostvaren i na svim drugim životnim poljima. Želim da stvorim porodicu i da jednom novom biću podarim život koji sam ja ponovo dobio nazad, vratio u svoje ruke zahvaljujući dr Kaluđeroviću.

Ovu priču smo mogli početi i na drugi način. Recimo ovako: U osnovnoj školi „Drago Milović“ u Tivtu učenici sedmog razreda izašli na veliki odmor. Đaci, kao đaci.Čini im se da su već odrasli i da će uz marihuanu biti zreliji, sigurniji, odlučniji. Tako je Dražen Žegura ušao u svijet droge. Jednog dana marihuana, drugog alkohol, trećeg tablete. Na rođendanima, na žurkama. Poslije dolaze Srednja pomorska u Kotoru, koju je, kako kaže, nekako završio, pa brodovi „Jugooceanije“ na kojima je jedno vrijeme plovio. Istovremeno je uspješno „plovio“ i kroz svijet droge, jer zna se - mornari su za to najbolji „ortaci“. I tako punih 15 godina...

- Nikome ne bih poželio takav život, priča on danas. Otac pomorac je obično bio odsutan, majka zabrinuta, ali nemoćna da me otrgne iz pakla. Ulica mi je bila bliža i od porodice i od škole. Tek sada vidim kako je to teško pogađalo moje roditelje. Otac mi obolijeva od teške bolesti i umire. I sad se ponekad budim noću optužujući sebe da sam ja kriv za njegovu bolest i smrt. Nikad neću oprostiti sebi što je sa sobom odnio tešku ranu - saznanje da mu se sin drogira, saznanje da bespomoćno srlja u propast. I da sam dotakao dno života. Međutim, očeva smrt me istovremeno natjerala da tražim zaborav. Tada sam mislio da boljeg sredstva za to od droge nema. Droga je, mislio sam, bila moj jedini put. Istovremeno, zapao sam u nekakvo stanje ravnodušnosti, u period bjekstva od stvarnosti. Od svoga života, od očeve smrti, od svega. Na brodovima na kojima sam plovio osjećao sam da me heroin najviše privlači. To je, može se slobodno reći, bila „ljubav na prvi pogled“. Tada mi je izgledalo da sam dobijao odgovore na sva svoja pitanja. A na heroinu sam proveo punih deset godina - od 1997. do 2000. Međutim, ubrzo sam se i fizički i psihički i emotivno osjećao sve slabijim, pa sam se morao vratiti u Tivat. Živio sam u kući u naselju Kaliman, ali nijesam imao snage da vidim kako su odnosi u mojoj porodici svakim danom sve lošiji. Najprije moja porodica nije znala, a ono što su kasnije vidjeli bilo je isuviše bolno. Kasnije, nijesu znali kako da se bore sa tim zlom i kako da mi pomognu. Najteže je, svakako, bilo mojoj majci. Godinama je patila. Nakon gubitka muža, osjećala je kako gubi sina i kako je nemoćna da mu pomogne. Pokušavala je, naravno, kao i svaka druga majka, ali njene riječi mene nijesu doticale, moj svijet je bio „moj špric“. Bio sam ravnodušan na sve patnje koje nanosim i majci i bratu. Ljudima koji me vole. Samo u rijetkim trenucima svijesti imao bih osjećaj krivice, stida i manje vrijednosti. Ipak, to je kratko trajalo. Samo do nove „doze“. Kako je svakodnevna potreba za heroinom iziskivala mnogo novca, ušao sam i u svijet kriminala. Sitne i krupne krađe i preprodaja droge, postale su moja svakodnevica. Ponekad bih se i zaposlio prosto da zavaram samoga sebe da mogu i normalno živjeti. Međutim, sve je to bilo kratkog daha. Da se ubrzo nijesam našao u zatvoru u Spužu, možda nikad ne bih ni saznao da postoji pravi put ka novom životu. Onog dana kada su se zatvorila zatvorska vrata za mnom, u meni se javilo moje normalno „ja“, koje je jasno vidjelo taj put. Kasnije sam sreo svog dobrotvora dr Ljubinka Kaluđerovića i počeo da sigurno koračam kroz njegov program „12 koraka“. Zahvaljujući njima, danas sam izliječen narkoman koji ide normalnim putem....

„12 koraka“

Program „12 koraka“, koji se sprovodi na Kakarickoj gori, u Crnu Goru je stigao zahvaljujući dr Ljubinku Kaluđeroviću. Njime se od zavisnika stvara nova ličnost, sposobna da se suoči sa novim životom. I da pomogne zavisniku... Prvi korak je - prepoznavanje problema i suočavanje sa njim. Drugi, okretanje principima duhovnosti, odnosno iskrenosti, otvorenosti i voljnosti pred samim sobom. Treći je nastavak drugog i mogao bi se pojednostavljeno nazvati - prepuštanje novom životnom putu. Četvrti i peti su vezani za prošlost svakog zavisnika, a šesti znači sagledavanje mana. Što se tiče sedmog koraka njemu najbolje pristaje naziv učenje o poniznosti. On pomaže prevazilaženju loših životnih okolnosti. Osmi i deveti korak su takođe važni, jer je njihov cilj raskid sa zavisničkom prošlošću, dok je deseti koncentrisanje na dnevno preispitivanje načina ponašanja u oporavku. U 11. koraku zavisnik se uči najvažnijim događajima „samo za danas“, dok je dvanaesti korak najvažniji, jer se sastoji od prenošenja poruke zavisnicima koji pate. Dakle, iskustva o ličnom oporavku se prenose onima koji su tek zagazili u pakao.

Kojim putem dalje?

- Početkom 2000. godine prvi put sam pomislio na liječenje, iskren je Dražen Žegura. Pošto sam koristio heroin „na iglu“, obolio sam od hepatitisa C. Uništen na svim životnim poljima, pomišljao sam i na najgore. Ipak i u paklu sam pokušavao sam da se liječim. Nekoliko puta sam odlazio u Psihijatrijsku bolnicu u Kotoru, nekoliko puta se vraćao sa njenih vrata, jednom sam išao i u Split, pa se vratio... Sve zajedno - pokušavao sam ja da se domognem normalnog života, ali nijesam uspijevao. Uvijek bih se vratio heroinu. Da nije bilo spuškog zatvora 2006. ko zna kud bi me život odveo. Život? Upravo u Spužu sam shvatio da sam poražen na svim životnim poljima. Osam mjeseci, koliko sam proveo u ćeliji, u meni je sazrijevala odluka da moram da se „skinem“, da drogi moram reći zbogom. Nekako u isto vrijeme moja porodica se preselila na Seljanovo. Nikad neću zaboraviti oči moje majke kad sam joj saopštio svoju odluku. Dobio sam podršku i od nje i od brata. I, zaista, od izlaska iz zatvora nijesam uzimao drogu. Bio sam nesiguran, preznojavao se, gubio razum, ali - izdržao sam. Ubrzo upoznajem dr Kaluđerovića i tako počinje moj prvi korak u novi život. Kasnije sam postao član novoformirane grupe samopomoći zavisnika, koju je vodio upravo dr Kaluđerović. Prošao sam program „12 koraka“ i nastavio da svoje znanje i iskustvo prenosim drugim zavisnicima. Pomažući drugima, vidim svoj život kao na dlanu. Danas sam najsrećniji kad vidim odlučnost u očima nekog mladog zavisnika da želi da se izliječi...

J. Stamatović - Sjutra: ispovijest Nebojše Boškovića
Preuzeto sa: Pobjeda

Tri puta pobijedio heroin...

2010-12-08T04:36:00.000-08:00

Društvo - Nedjelja, 31. januar 2010. godine

DR LjUBINKO KALUĐEROVIĆ, PSIHIJATAR - NARKOLOG IZ PODGORICE

Tri puta pobijedio heroin

On nije samo ljekar. On je moj prijatelj. Čovjek kojem jednostavno vjerujem. Čovjek koji mi je pokazao pravi put u novi život. Da njega nijesam sreo i dalje bih, vjerujem, patio na nekom podgoričkom trotoaru. On me izliječio od kuge zvane droga i - pobijedio heroin u meni...

Ovim riječima je nedavno svoju ispovijest za „Pobjedu“ počeo dugogodišnji bivši narkoman iz Podgorice Ljubiša Bošković (38). Slično su govorili i njegovi „jarani sa igle“, takođe bivši narkomani o kojima smo pisali - Tivćanin Dražen Žegura i Podgoričanin Srđan Redžić. Njihove riječi poslužile su nam kao povod za priču o tome - ko je dr Ljubinko Kaluđerović, čovjek koji je od 2006. godine, odnosno otkad je iz Moskve došao u Podgoricu, tri puta pobijedio „kugu 21. vijeka“ i trojicu bivših narkomana izveo na pravi put, kako kažu.

Inače, dr Kaluđerović je danas zaposlen u Centru za rehabilitaciju i resocijalizaciju na Kakarickoj gori, u Podgorici jednom sedmično radi u Centru za mentalno zdravlje, a možete ga naći i u Domu zdravlja na Koniku....

O dr Ljubinku Kaluđeroviću se mogu ispričati mnoge priče. Najljepše su, svakako, one o njegovim moskovskim godinama, o danima studiranja i pomaganju ljudima ogrezlim u paklu. Bio je vodeće ime u liječenju narkomanije u Moskvi, a danas je svakako najpoznatiji crnogorski psihijatar - narkolog.

Mi ćemo ovu priču ipak početi iz njegovih Berislavaca, odnosno iz Podgorice. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u glavnom gradu Crne Gore. Bio je lučonoša koji se od svojih vršnjaka razlikovao po tome što je džeparac trošio obilazeći znamenitosti raznih evropskih gradova. Tako su njegovi roditelji Veselin i Nevenka Kaluđerović godinama nagrađivali svog jedinca i njegove knjižice pune petica. Tada je Ljubinko Kaluđerović i izučio prvu životnu lekciju: najvažnija je - sreća u porodici. Uzajamno razumijevanje, otvoren razgovor o svemu, pomaganje... Zato i danas svaka njegova priča sa pacijentima počinje upravo pričom o porodici, o ulozi roditelja u liječenju djece koja su krenula putevima droge.

„Očigledno, ništa nije slučajno“, veli sjećajući se početaka. Nije slučajna ni njegova ljubav prema Rusiji. Kaluđerovići iz Berislavaca, otkad znaju za sebe, znaju za ljubav prema ruskim prijateljima Gruzinovima. Čak četiri generacije Kaluđerovića godinama održavaju kumovske veze sa njima. A Gruzinovi su još daleke 1918. godine došli u Berislavce. Ljubinkov prađed Stano im je bio kum. Poslije je to kumstvo nastavio Stanov sin Drago, pa Dragov sin Veselin, pa Veselinov - dr Ljubinko. Možda baš tu treba tražiti korijene Ljubinkove želje da u Moskvi završi Medicinski fakultet, zatim psihijatrijsku specijalizaciju, pa da se bavi liječenjem narkomanije. U Moskvi je upoznao i svoju suprugu, dr Olgu sa kojom ima kćerku Sofiju i sina Nikolaja, koji su danas mezimci đeda Veselina i babe Nevenke.

Ipak, svaka priča o dr Ljubinku Kaluđeroviću počinje pričom o drogi - najvećem zlu današnjice, zatim o njegovim iskustvima iz Moskve, o Kakarickoj gori, izliječenim narkomanima, heroinu i kokainu, koji sve više uzimaju danak među mladima širom Crne Gore.

- Narkomanija je zaista najveće zlo današnjice i „kuga“ ovoga vijeka. Ona razara porodice, uništava mladost, brakove, karijere, prijateljstvo. Zato je treba sasjeći u korijenu, odnosno najviše pažnje posvetiti prevenciji. U tome roditelji djece narkomana imaju nezamjenljivu ulogu. Roditelji ne smiju prebacivati krivicu s jednog na drugog. Oni zajednički treba da pronađu onu dobru ličnost u svom djetetu, da ga zajedno vaspitavaju i zajedno liječe. Od toga ne treba da budu preči ni biznis, ni karijera, ni ništa drugo. Jer, droga je porodična bolest koja se najbolje i najbrže liječi u porodici – kaže on.

Govoreći o metodama za liječenje bolesti zavisnosti sa kojima se dosad susrijetao u Moskvi, dr Kaluđerović ističe da je jedan od načina koji daje dobre rezultate takozvane komune. Riječ je o izolovanim mjestima u kojima se nastavlja liječenje narkomana nakon izlaska iz bolnice. U njima se ostaje od tri mjeseca do nekoliko godina. Komune su mjesta gdje se održavaju skupovi, gdje ni jedan novi narkoman nema pravo glasa. Ti razgovori i razmjena mišljenja (komune finansiraju roditelji) su se pokazali veoma uspješnim. Osim stručne pomoći narkomani se bavi i korisnim radom (poljoprivreda i slično) a mnogo im znači i iskustvo izliječenih narkomana. Oni svuda u svijetu rade kao volonteri i pomažu u liječenju. Na Narkološkoj klinici u Moskvi, na primjer, poznat je slučaj volontera koji se pet puta liječio i pet puta vraćao drogi. Kad su mu umrli i otac i majka, odlučio je da se vrati normalnom životu. I sam je pobijedio... Sad on pomaže zavisnicima - priča dr Kaluđerović.

Prema njegovom mišljenju, zajednički timski rad je najbolje rješenje i bez njega nema liječenja bolesti zavisnosti.

- Ljekar, psiholog, roditelj, rodbina, trener, supruga, djevojka, izliječeni narkomani... Kad se svi oni udruže biće rezultati. Tako se najbolje pronalazi ličnost u narkomanu. Tako je bilo i u slučaju liječenja Dražena Žegure, Ljubiše Boškovića i Srđana Redžića - kaže dr Kaluđerović.

Malo je profesionalaca

Dr Kaluđerović se danas dnevno susretne i sa po pedesetak zavisnika. Svaki od njih je priča za sebe, kaže. A svaka njihova priča je tužna na svoj način. Bilo da je to priča o đedu čiji su i sin i snaha narkomani, a on ne zna šta će sa dvoje unučadi, bilo da je to uplakana majka koja je opet morala da sinu jedincu da čitavu penziju za drogu, bilo da je to otac koji je zbog sina utjehu morao tražiti u alkoholu.

- Zato treba uraditi sve, kaže dr Kaluđerović, da Crna Gora dobije mnogo više profesionalaca u ovoj oblasti, jer se jedino tako može uspješno nositi sa ovim društvenim zlom koji sve više pogađa mlade.

Stvaranje nove ličnosti

Dr Ljubinko Kaluđerović stalno naglašava da je zavisnost problem koji se ne može sakriti. Zato je otvoreni razgovor u porodici prvi pravi korak u liječenju zavisnika, dok je drugi traženje stručne pomoći u specijalizovanim ustanovama...

- Inače, u posljednje vrijeme sve više zavisnika se obraća Centru za mentalno zdravlje u Podgorici, tražeći u njemu i nadu. Njih je preko hiljadu (na Kakarickoj gori ih trenutno ima 23). Nažalost, ima i slučajeva koji moraju sve da nas zabrinu, priča dr Kaluđerović.

Juče su, recimo, na njegova vrata zakucale dvije trudnice narkomanke. „Ako se zna da su njihovi muževi takođe narkomani, onda jasno, kaže on, da će njihova djeca biti veliki problem za ovo društvo. U rješavanje takvih problema treba da se uključe socijalne i druge službe, šira porodica, čitavo društvo...

U ovakvim slučajevima najvažnije je pitanje - kuda odvesti takvu djecu? Kome ih povjeriti? Zato je program „12 koraka“ program traženja nove ličnosti u svakom zavisniku. Jer na grupama anonimnih narkomana i na skupovima nevladinih organizacija koje se bave ovim problemima, kakva je recimo NVO „Raskršće“, okupi se i do 70 zavisnika, koji iskrenom razmjenom iskustava liječe kako nove zavisnike, tako i sami sebe. Jednom riječju, „12 koraka“ je kao i svuda u svijetu putokaz svakom zavisniku kako da se oporavi. Jer, ne treba zaboraviti, suština zavisnosti je u ličnosti zavisnika, a psihološka zavisnost prethodi fizičkoj“.

Okrenuti novi list

- Zavisnik kojem je istinski do oporavka, a ne do pukih priča o „novom i drugačijem životu“, mora vježbati da bi mogao da izdrži i prihvati stvarnost od koje je uvijek bježao u drogiranje. Stvarnost je, naime, njemu uvijek bila omražena. Dok prezire stvarnost zavisnik ustvari prezire sebe u njoj. Dostojanstvo životnog hoda odavno je izgubio, a način na koji je podlegao okolnostima s pravom mu se čini više nego bijednim. On je stoga više nego bespomoćno bijesan na vlastitu zavisničku stvarnost koja ga primorava da čini stvari u kojima se ne prepoznaje, a koje su svjedok činjenici da kao čovjek propada - kaže dr Kaluđerović.

- Prije nego što krene putem oporavka, a nakon što je dodirnuo dno vlastitog propadanja, zavisnik je sam sebi nepodnošljiv. Slomljen je crnilom svog narkomanskog života, pa ne vidi da bi za njega mogla postojati bilo kakva drugačija stvarnost osim njegove zavisnosti. Zavisnik je tada nepodnošljivo očajan. On je toliko deprimiran svojom nesrećom da stalno očajava nad svojim pravim JA. Izdrži li dovoljno dugo u poziciji tako dubokog i iskrenog očajanja, on će se pročistiti i razriješiti u grijehu, pokori i milost iskupljenja. Tek kroz iskreno pokajanje i pokoru, on dobija priliku da preraste svoju zavisnost - ističe dr Kaluđerović.

J. Stamatović
Preuzeto sa: Pobjeda

Ne treba tražiti krivca, već brzo reagovati

2010-12-08T04:25:00.000-08:00

Hronika Podgorice - Subota, 26. jun 2010. godine

RIJEČ VIŠE: Zamjenik direktora Javne ustanove za rehabilitaciju korisnika psihoaktivnih supstanci Dušan Raspopović povodom Međunarodnog dana borbe protiv ove bolesti zavisnosti

Ne treba tražiti krivca, već brzo reagovati

Ljetnji mjeseci u Crnoj Gori uvijek donose povećan broj narkotika. Uzrok je posjeta velikog broja turista, koji često donose drogu i pokušavaju da je zloupotrijebe.

- Apelujem na mlade da izbjegavaju kontakt sa nepoznatima – ističe za Pobjedu zamjenik direktora Javne ustanove na Kakarickoj gori i šef Kancelarije za prevenciju narkomanije Dušan Raspopović, podsjećajući da je danas Međunarodni dan borbe protiv ove bolesti zavisnosti, koji Kancelarija simbolično obilježava tokom cijelog jula.

On je poručio da sve međunarodne organizacije apeluju da se borba protiv narkomanije podigne na viši nivo i da se sprovodi bez prekida.

- Kviz „Znanjem protiv droge”, održavan proteklih godina u osnovnim i srednjim školama, dao je dobre rezultate. To je projekat glavnog grada i Ministarstva prosvjete i nauke, čiji je cilj edukacija. Uspjeli smo da upozorimo mališane na probleme koje narkomanija nosi sa sobom. U planu je prikazivanje filma o bolestima zavisnosti, ko može pomoći, kako se boriti i slično. Sredstva su opredijeljena iz sredstava Vladine Komisije za borbu protiv droge. Biće besplatno distribuirano više stotina CD ustanovama i građanima – kazao je Raspopović.

On je dodao da je narkomanija problem sa kojim se bore sve države. Uzima veliki danak, pogotovo kod mladih ljudi - prije svega adolescenata. Raspopović ističe da je neophodno preventivno djelovati na svim nivoima.

- Potrebno je uključiti što više mladih u borbu protiv droge. Posljednjih par godina pojačana je informisanost građana, što takođe predstavlja jedan od bitnih faktora u toj borbi. Narkomanija više nije tabu tema. Roditelji danas mogu brže reagovati, dok su se ranije problemi skrivali unutar porodica. Presudan faktor u tome bila je neinformisanost, nepoznavanje problema, međusobno optuživanje i traženje krivca. U narkomaniji ne treba tražiti krivca, jer je to bolest kao i svaka druga, već je potrebno brzo reagovati i pomoći osobi koja je u problemu – naglašava Raspopović.

Ističe da danas djeca o ovom problemu mogu da govore sa profesorima, pedagozima i znaju šta se dešava kad neko uđe u svijet droge.

- Prije šest godina mladi su mogli dobiti samo informacije od društva, sa ulice, u kafani. Po mojoj evidenciji, danas među srednjoškolcima ima manje onih koji su probali narkotike nego prije sedam - osam godina – dodaje Raspopović, konstatujući da su najveću pomoć tome dali psiholozi, kviz i druge akcije sprečavanja bolesti zavisnosti u školama.

Tokom ove godine besplatno je podijeljeno 97 testova na heroin, 59 na marihuanu, 54 na kokain i 24 na ekstazi. Kancelarija je prepoznatljiva po aktivnostima u Crnoj Gori i šire. Ocijenjeni su visoko od OEBS-a, i člasnovi su EKADA – (Evropski gradovi Balkana u borbi protiv droge) i svih međunarodnih organizacija.

U ustanovi 26 štićenika

U Centru za rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci na Kakarickoj gori boravi 26 klijenata. Svi su bili heroinski zavisnici.

- Do sada je iz ustanove izašlo pet generacija, sa 27 štićenika, starosti od 22 do 43 godine. Sa ponosom mogu da kažem da je proteklih dvije decenije, koliko se bavim ovim poslom, glavni grad uradio najviše na polju prevencije i resocijalizacije zavisnika u cijeloj Crnoj Gori – kaže Raspopović.

On je istakao da roditelji štićenika zahvaljuju gradonačelniku Miomiru Mugoši što je jedini u Crnoj Gori, kao ljekar, shvatio potrebu osnivanja Centra, na inicijativu roditelja zavisnika.

U Centru se sprovode mnoge aktivnosti – štićenici izrađuju razne predmete, a imaju i svoj staklenik. Za pohvalu je da se do sada nijedan klijent, kako kažu informacije Raspopovića, nije vratio narkoticima. A skoro svi su se zaposlili ili upisali neki fakultet.

Problem brakovi zavisnika

Raspopović ističe da je u širokoj lepezi problema jedan od većih sklapanje brakova između zavisnika i stvaranje potomstva.

- Posljednji primjer su muž i žena, oboje heroinski zavisnici, koji imaju četvoro djece. Roditelji su na liječenju, a starateljstvo nad djecom preuzeli su članovi porodice – dodaje Raspopović.

Najviše heroinskih zavisnika

Narkomanija nije samo problem uzimanja psihoaktivnih supstanci. Nju prate i drugi problemi kao što su hepatitis C, HIV i druge prenosive bolesti. Sve to čini problem težim. U Crnoj Gori, kako kaže Raspopović, najviše je heroinskih zavisnika. U posljednje vrijeme povećan je broj intravenskih zavisnika, a i zaraženost hepatitisom je mnogo češća.

Špricevi i igle

U napuštenim objektima, u okolini podgoričkih škola i vrtića, sve češće se mogu pronaći opasne igle i špricevi iz upotrijebljenog narkomanskog pribora.

U Crnoj Gori se ne zna tačan broj zavisnika. Prema istraživanjima Instituta za javno zdravlje, taj broj se kreće od 400 do 3.000.

Svjetska praksa pokazuje da je to jedan odsto populacije. Đ.Ć.

Droga - okidač unutrašnjih problema

- Droga je bila samo okidač unutrašnjih problema, nijesam znao šta znači zavisnost. Mislio sam da je sve riješeno ako ostavim drogu, a problem je zapravo bio u mojoj glavi i načinu života – kazao je za Pobjedu 28- godišnji Vojo Kovačević , koji je 15 godina bio heroinski zavisnik.

Kovačević ističe da se ne boji novog života, jer da je imao strah ne bi se ni upustio u liječenje.

- Iskušenje uvijek postoji. Svjestan sam da moram držati gard cijelog života, kako se opet ne bih našao u istom paklu. Po izlasku iz Centra osjećaću se boljim i jačim čovjekom, nego što sam bio – kazao je Kovačević, ističući da je to veliko iskustvo koje mu je pomoglo da se izliječi.

On je naveo da mu je, pored 12 stupnjeva izgradnje čovjekove ličnosti koji se primjenjuju u Centru, pomogla vjera da nijednog trenutka ne posustane i vrati se najgorem poroku.

Kovačević je poručio mladima da se bore sa iskušenjem i nikada ne posegnu za drogom. Sl. R.

L.Š.
Preuzeto sa: Pobjeda

Ujedinjeni protiv droge

2010-12-06T03:12:00.000-08:00

Video na jasan način opisuje pogibeljni uticaj droge na život mladih, ali i na život svih članova društva. Cilj nacionalne kampanje je prevencija mladih da ne koriste narkotike, a akcija je usmerena na mlade ljude između 16 i 24 godina starosti.

Preuzeto sa zvanicnog sajta kamanje "Ujedinjeni protiv droge"

Treći deo atlasa „Anatomski putevi droge”

2010-12-05T02:33:00.000-08:00

05. 12. 2010. 00:02h | V. Marić-Brajković

Danas poklon čitaocima: Treći deo atlasa „Anatomski putevi droge”

Droga najviše šteti mozgu

Gotovo da nema organa koji ne strada od upotrebe bilo koje droge, ali od svih najviše oštećenja pretrpi mozak, posebno posle nekoliko godina stalnog uzimanja narkotika.

- Sve psihoaktivne supstance deluju na ceo organizam, ali ono što je vezano i za definiciju psihoaktivnih supstanci jeste da one deluju na stanje svesti, a zna se da je njeno sedište centralni nervni sistem, odnosno mozak. Prve i akutne promene prvo se vide na mentalnom zdravlju. No, pored oštećenja nervnog sistema u zavisnosti od vrste i načina na koji se uzimaju droge, narušava se i rad drugih organa - kaže dr Jasna Daragan-Saveljić, direktorka Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti u Beogradu.

Koliko je vremena potrebno da se ošteti nervni sistem pre svega zavisi od vrste droge koja se uzima, genetske predispozicije, konstitucije, od stanja organizma, godina, načina uzimanja droge. Uglavnom je potrebno nekoliko godina da dođe do oštećenja somatskog zdravlja.

- Osobe oštećenog nervnog sistema upadaju u depresivna stanja, kasnije praćena i psihoorganskim promenama. One su uvod u psihoorganski sindrom koji se manifestuje smanjivanjem intelektualnih i kognitivnih funkcija. Pacijent pati od jedne vrste početne demencije, smanjena mu je moć rasuđivanja i teško pamti - kaže dr Saveljić.

Organ koji najviše strada posle mozga jeste jetra, a od droga koje se udišu i puše neminovna su oštećenja pluća.

Kad organe stalno bombardujete psihoaktivnim supstancama, objašnjava dr Saveljić, konstantno narušavate njihovu funkciju i u jednom trenutku dolazi i do strukturne promene. Pored jetre koja najčešće strada jer se u njoj prerađuju svi toksini, veoma su ugroženi pluća, bubrezi, srce i kardiovaskularni sistem.

- Ne postoje lake i teške droge, postoje samo teške droge, a najteža je ona koja se uzme prvi put jer je to ulaz za sve ostale. Organizam se brzo adaptira na svaku drogu. Strana supstanca lako postaje sastavni deo metabolizma, organizam više ne može da funkcioniše bez nje. Njenim izmicanjem, odnosno uskraćivanjem, dolazi do poremećaja rada celog organizma, i nastaje apstinencijalni sindrom, kod nekih je blaži kod nekih teži, što opet zavisi od vrste, načina i upotrebe droge - kaže dr Saveljić i objašnjava kako svaka od njih posebno utiče na organizam.

Marihuana utiče i na ciklus

Utiče na nervni i endokrini sistem. Nisu pošteđena ni pluća jer jedan džoint ima dejstvo kao pakla cigareta. Poremećen je i menstrualni ciklus.

Heroin izaziva trombozu

Oštećuje krvne sudove, često dolazi do tromboze. Ovisnici mogu čak da ostanu bez ekstremiteta kad drogu ubrizgaju u arteriju. Česta su i oštećenja perifernog nervnog sistema, pluća.

Kokain oštećuje srce

Veoma adiktivna droga, stvara veću zavisnost od heroina. Stradaju centralni i periferni nervni sistem, nastaju atrofične promene na nosu. Budući da je ubrzan i rad srca, neminovno se oštećuje i kardiovaskularni sistem.

Ekstazi dovodi do epi napada

Dovodi do poremećaja pritiska i pulsa i naglog gubitka tečnosti. Dehidriranost organizma može da se okonča i epi napadom ili srčanim udarom.

LSD može zauvek da vas „odvede”

Retka droga, izuzetno moćna jer daje klinički sliku sličnu psihozi u kojoj pacijenti dugo ostaju. Nažalost, bilo je onih koji zauvek ostanu u stanju dezorijentisanosti i halucinacija. Teško oštećuje nervni sistem.

Preuzeto sa:

2010 © - blic.rs

Drugi deo atlasa „Anatomski putevi droge”

2010-12-05T02:28:00.000-08:00

04. 12. 2010. 00:02h | Slađana Vasić | foto: Shutterstock

Danas poklon čitaocima: Drugi deo atlasa „Anatomski putevi droge”

Kako prepoznati da se dete drogira

„Radoznalost je ubila mačku”, kažu neki, ali radoznalost može stvarno da uništi i vaše dete ako ga ne usmerite na vreme. Adolescenti osim što su radoznali, imaju želju da budu prihvaćeni u društvu, da se dopadnu nekome ili da jednostavno pobede svoju nesigurnost tako što će uzimati drogu. Ako već dođe do toga, promena u ponašanju i promena društva mogu da budu glavni pokazatelj roditeljima da se sa njihovom decom nešto loše događa.

Adolescenti uzimaju droge i kad imaju problem da budu prihvaćeni u društvu

Kasnije dolaženje kući može da bude pokazatelj, mada je tinejdžerstvo doba kada se počinje sa izlascima. Zatvaranje u sobu opet samo za sebe ne mora mnogo da znači, ali i može da bude pokazatelj da dete želi nešto da sakrije i da je okrenuto sebi. Promena društva je već konkretniji pokazatelj i treba da se postavi pitanje zašto je došlo do toga.

- Odsustvo deteta u kući, i fizičkog i psihičkog, glavni je kriterijum za promenu ponašanja kod narkomana. Kada zavisnost već uzme maha, dete dobija zapušten izgled, uske zenice, mada danas mladi stavljaju kapi za oči. Kod nekih postoji crvenilo oko nosa, izbodene vene u zavisnosti od toga čime se drogiraju - objašnjava dr Raičević, šef intenzivne nege u Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti u Drajzerovoj.

Ona dodaje da postoje neki specifični pokazatelji za različite droge. Na primer, oni koji konzumiraju marihuanu, imaju crvene oči, jedan specifičan zadah i zatvaraju se u sebe, dok oni koji konzumiraju ekstazi postaju hiperaktivni, ubrzani, jako se znoje, uzimaju dosta vode, imaju krvave beonjače...

Drugačije mišljenje ima psihoterapeut Zoran Milivojević koji smatra da “promena ponašanja u tinejdžerskom periodu dolazi kao neminovna stvar i da ima puno lažnih znakova koji mogu da uplaše roditelja”. Roditelji su već dovoljno paranoični prema pubertetlijama. Depresija, emotivno nezadovoljstvo i popuštanje u školi mogu da se jave i sami od sebe. Po njemu, jedini siguran pokazatelj je testiranje mokraće na drogu, bilo da to roditelj uradi krišom, bilo da je to u dogovoru sa detetom. Postoje razni testeri koji detektuju razne vrste droga i daju rezultat posle samo nekoliko minuta.

- Važan je odnos roditelj-dete i da se dete redovno prati jer ćete tako najbolje uvideti razlike. Isto tako, preporučujem u svakom trenutku razgovor deteta sa roditeljem na temu droge, kao što ja radim sa svojim detetom. Imam dogovor sa svojim sedamnaestogodišnjakom da kad god mi deluje sumnjivo, da urin na analizu i to smo već nekoliko puta uradili - priča Milivojević.

Zašto deca uzimaju drogu

- Kada dođu kod nas na razgovor, prvo ih pitamo da li znaju da droge izazivaju zavisnost. Ono što je poražavajuće je to da svi kažu da znaju, ali da su mislili da oni neće imati krize - kaže Tanja Raičević.

Poklon poster i serija tekstova

“Blic” će svojim čitaocima u saradnji sa Ministarstvom sporta i omladine i Sportskim savezom Srbije za četiri dana pokloniti četiri grafike koje detaljno objašnjavaju puteve droge kroz ljudski organizam. Grafiku poklanjamo uz današnji broj, kao i izdanja “Blica” u nedelju 5.12, i ponedeljak 6.12. Uz grafike objavljujemo i seriju tekstova o tome kako različite droge utiču na pojedine organe, posebno mozak, ali i na ceo organizam. Saznajte na koji način postajemo fizički i psihički zavisni od narkotika, kao i kako da prepoznate da li vam dete “eksperimentiše” sa opijatima.

Narkotici uništavaju mozak

Droga može da uništi ili teško ošteti složene mreže nerava i krvnih sudova u mozgu, pokazuje studija naučnika Univerziteta u Rostoku (Nemačka).

Prvo sistematsko istraživanje mozgova umrlih od droge, kojim je obuhvaćeno 200 osoba starih od 15 do 45 godina, pokazuje da konzumiranje narkotika tokom dužeg perioda uzrokuje prevremenu degeneraciju mozga. Nemački naučnici su, između ostalog, zabeležili odumiranje nervnih ćelija, kao i smanjenje broja veza između neurona. Veliki broj nervnih puteva kod ovih ljudi bio je potpuno uništen.

- Na krvnim sudovima smo primetili promene karakteristične za prevremeno starenje - kaže stručnjak za sudsku medicinu i jedan od autora studije Andreas Bitner. On se kritički izrazio povodom činjenice da je konzumiranje kanabisa (hašiš i marihuana) kod mladih često uobičajena pojava, iako je reč o opasnoj drogi koja dovodi do upotrebe težih narkotika. Kod nekih ljudi kao posledica uživanja droge mogu da se jave psihoze. U većini slučajeva, korisnik se ne zadržava na samo jednoj drogi.

- Osoba upada u začarani krug zavisnosti od droge - kaže Bitner. Poznato je da ljudi koji koriste opojna sredstva imaju probleme s pamćenjem i da njihova radna sposobnost uglavnom opada, što je potvrdila i ova studija. Stručnjaci su utvrdili da je LSD najjača psihoaktivna supstanca. Doza od svega 25 mikrograma dovoljna je za određeno dejstvo. Više od 4.000 biljaka sadrži psihoaktivne supstance.

CDC/MA

Marihuana izaziva depresiju

Elvisu Prisliju prepisano je 19.000 doza narkotika

Veza između upotrebe marihuane u mladosti i pojave depresije u kasnijim godinama postoji, mada ne u svim zemljama podjednako, navodi se u studiji Svetske zdravstvene organizacije, na uzorku od 85.000 ljudi u 17 zemalja.

Depresija je jedno od najčešćih psihičkih oboljenja, sa dalekosežnim posledicama po opšte stanje obolelih, a upotreba marihuane, odnosno kanabisa, u ranom uzrastu (sa 16 godina ili još ranije) već odavno je smatrana jednim od mogućih uzroka njene pojave tokom kasnijih godina. Šef međunarodnog tima istraživača Ron de Graf i njegova ekipa došli su do zaključka da rana upotreba marihuane, izglede da se tokom kasnijeg života oboli od depresije povećava u proseku za 50 odsto, pri čemu se ovaj procenat donekle razlikuje od zemlje do zemlje. Najizraženija međuzavisnost primećena je u Nemačkoj, Ukrajini, Nigeriji, Južnoj Africi i Novom Zelandu. U poslednje dve godine života Elvisu Prisliju prepisano je 19.000 doza narkotika, psihostimulansa, sedativa i antidepresiva. Interesantno je i da je pisac Robert Luis Stivenson koristio kokain da bi dobio inspiraciju.

CDC/DM

Prvi deo atlasa „Anatomski putevi droge”

2010-12-05T02:06:00.000-08:00

03. 12. 2010. 00:02h | Isidora Kranjčević

Danas poklon čitaocima „Blica” - prvi deo atlasa „Anatomski putevi droge”

Mladi nisu svesni opasnosti od droge

Više od polovine mladih u Srbiji upoznato je sa štetnim dejstvom droge, ali istovremeno smatraju da oni ne bi postali zavisni od narkotika. Ova činjenica je samo jedan od razloga zašto Ministarstvo sporta i omladine u okviru Strategije za borbu protiv droge, usvojene prošle godine, preventivno deluje na mlade kako bi ih odvratili od puta zla.

Snežana Marković-Samardžić: Postoji ideja o roditeljskim patrolama u školama

O projektima koji su realizovani od usvajanja strategije, ali i o načinima na koje će ovo ministarstvo ubuduće baviti borbom protiv droge za „Blic” govori ministarka Snežana Samardžić-Marković.

Koje je projekte Ministarstvo omladine i sporta do sada realizovalo u sklopu Strategije za borbu protiv droga?

- Budući da ovo ministarstvo ne može ni da hapsi niti da sudi, mi se trudimo da mlade što više informišemo o svim štetnim dejstvima droge i tako preventivno delujemo. Uglavnom se obraćamo učenicima završnih razreda osnovnih škola i srednjoškolcima. U okviru usvojene Strategije za borbu protiv droge pokrenuli smo veliki projekat „Zdrav stil – moj stil” o lošim aspektima droge. To smo uradili zajedno sa nevladinim organizacijama i omladinom JAZAS-a. Ovaj projekat je bio osmišljen kroz koncerte održane u 17 gradova Srbije, gde nije bilo mesta ni alkoholu ni cigaretama, a tokom kojih su mladi bili informisani o svim lošim stranama konzumiranja narkotika. Pokrenuta je i akcija “Šta treniraš”, u saradnji sa „Koka-Kolom“ i više od 50 sportskih saveza u zemlji, tokom koje su mladi mogli da se upoznaju sa brojnim sportskim aktivnostima i provere svoje zdravlje.

Kako ne krenuti putem droga?

- Stav Ministarstva za omladinu i sport je da je sport jedan od najprivlačnijih aktivnosti za mlade. Oni se rado uključuju u sportske događaje, a sport bez sumnje nudi zdrav način života. Istraživanja su pokazala da je 30 odsto mladih angažovano u sportu i tu je možda i najveći odziv. Zato smo, između ostalog, i izgradili ili renovirali 68 hala, 200 otvorenih terena, klizališta i bazene kako bismo mladim ljudima omogućili da se bave onim što je za njih najbolje. Ispostavilo se da volonterske akcije, kućni saveti i slično nisu preterano zainteresovali mlade.

Koliko su roditelji zainteresovani za projekte protiv droga?

- Postoji ideja za takozvane roditeljske patrole u osnovnim i srednjim školama, gde bi roditelji zajedno sa školskim policajcima šetali dvorištima. Na taj način bi pratili kako se njihova deca ponašaju i da li se neko izdvaja iz grupe. Roditelji su izuzetno važna karika u preventivnom delovanju na mlade i njihovo učešće bi mnogo značilo. Nažalost, roditelji u Srbiji su slabo angažovani kako bi i zaštitili svoju decu. Zato smo se, između ostalog, pridružili inicijativi “Blica” kako bi sve neophodne informacije o štetnosti droga doprle do što većeg broja dece i roditelja.

Da li poznate ličnosti edukuju mlade?

- U Nišu postoji akcija u okviru koje slavne ličnosti odlaze u škole i drže predavanja deci o štetnosti droga. Takođe, blisko sarađujemo sa Vladom Divcem i Olimpijskim komitetom, kao i sa Aleksandrom Šoštarom i Sportskim savezom Srbije, sa kojima planiramo akcije za đake petog i šestog razreda. Ipak, veći angažman poznatih u ovakvim akcijama, koji i te kako treba pozdraviti, sigurno bi doprineo tome da mladi, možda, malo više obrate pažnju na ono na šta ih upozoravamo.

Kako mladi mogu da realizuju ideju o akciji protiv uzimanja droge?

- Ministarstvo za sport i omladinu u februaru će raspisati konkurs za akcije iz oblasti informisanja mladih i vršnjačkih edukacija. Svi koji imaju ideju ili program koji bi pomogao mladima da se upoznaju sa štetnim dejstvima narkotika i istovremeno im pružio alternativu mogu da se jave na konkurs. Takođe, mogu i da se obrate lokalnim kancelarijama za mlade ili s nama kontaktiraju preko sajta ministarstva www.mos.gov.rs. Moram navesti dva primera. U Donjoj Trnavi i Donjoj Toponici jedna neformalna grupa mladih, koja je sebe nazvala “Kobra”, pokrenula je akciju uklanjanja divlje deponije. Akcija je podrazumevala i izgradnju dečjeg parka i igrališta na istom mestu. Videvši njihovu akciju i entuzijazam, pridružili su im se i odrasli. Ohrabreni tom podrškom, ovi mladi organizovali su potom i akciju krečenja Doma kulture. Tu, budite sigurni, nema mesta za drogu.

Poklon poster i serija tekstova

„Blic“ će svojim čitaocima u saradnji sa Ministarstvom sporta i omladine i Sportskim savezom Srbije za četiri dana pokloniti četiri grafike koje detaljno objašnjavaju puteve droge kroz ljudski organizam. Grafiku poklanjamo uz današnji broj, kao i izdanja „Blica“ u subotu 4.12, nedelju 5.12. i ponedeljak 6.12. Uz grafike objavljujemo i seriju tekstova o tome kako različite droge utiču na pojedine organe, posebno mozak, ali i na ceo organizam. Saznajte na koji način postajemo fizički i psihički zavisni od narkotika, kao i kako da prepoznate da li vam dete „eksperimentiše“ s opijatima.

Najmlađi zavisnik ima 12 godina

Marihuana je najčešće korišćena droga, a u Srbiji je registrovano oko 24.000 zavisnika od heroina. Čak 80 odsto mladih uzrasta od 15 do 25 godina probalo je droge, dok je 15 odsto učenika srednjih škola imalo susret s narkoticima. Najmlađi zavisnik ima samo 12 godina. Stručnjaci smatraju da su najrizičnija grupa tinejdžeri od 12 do 17 godina.

Psihička zavisnost je mnogo teža od fizičke

Droga kod zavisnika stvara zadovoljstvo

Korišćenje droga kao beg od problema vrlo brzo vodi u psihičku zavisnost. Ona se često javlja kod osoba koje konzumiraju kanabis, nikotin i alkohol.

Psihička zavisnost je stanje svesti koje se sastoji u potrebi za efektima droge koja donosi zadovoljstvo. Fizičku zavisnost stvaraju heroin i kodein koji podstiču lučenje hormona sreće. Organizmu su prirodni endorfini potrebni za varenje, pokretanje mišića, regulisanje temperature i metabolizam. Ove supstance organizam sam stvara od rođenja. Ako ih unosimo spolja, telo to registruje i smanjuje prirodnu proizvodnju. Kod konzumiranja heroina, međutim, najkasnije posle šest dana, proizvodnja prirodnih endorfina je toliko smanjena, da konzument postaje zavisan od unošenja ovih supstanci.

CDC/MA

Šta znači reč „narkotik“

Mak je u Grčkoj bio glavni primer narkotika

Veruje se da termin narkotik potiče od grčkog lekara Galena, koji je tim terminom označavao agense koji dovode do utrnulosti ili neosetljivosti. Nastao je od reči narkozis koju je koristio Hipokrat za stanje obamrlosti.

Galen navodi koren mandragore i mak kao glavne primerke narkotika. Narkotik je termin koji je nastao od grčke reči „narke“, što znači „utrnulost“. Taj termin odnosio se na svaku supstancu koja smanjuje bol, umrtvljuje čula ili uspavljuje. Danas se ovaj termin koristi na mnogo načina. Neki definišu narkotike kao supstance koje se vezuju za receptore opioida, proteine ćelijske membrane koje aktiviraju supstance poput heroina ili morfina, dok se druga tumačenja odnose na bilo koje nedozvoljene supstance.

Što se tiče zakonske regulative, zakon narkoticima smatra opijum, derivate opijuma i njihove polusintetičke surogate. U SAD se, zbog njegovih svojstava, i kokain takođe smatra narkotikom.

CDC/IB

Preuzeto sa:

Kako prepoznati dete koje se drogira...

2010-12-04T08:38:00.000-08:00

Preuzeto sa: Mondo

04. decembar 2010.

Adolescenti su radoznali, imaju želju da budu prihvaćeni u društvu, da pobede svoju nesigurnost tako što će uzimati drogu. Ako već dođe do toga, promena u ponašanju mogu da budu glavni pokazatelj roditeljima da se sa njihovom decom nešto loše događa.

Guliver/Getty Images

Promena ponašanja je u tim godinama normalna pojava i tu je, kako smatra neuropsihijatar Tanja Raičević, vrlo važno umeti tačno proceniti da li je to samo životna faza ili je dete počelo da se drogira. Pošto adolescencija vuče u drugačije ponašanje i bunt protiv autoriteta, dete treba posmatrati i biti s njim da bi se uočila razlika.

Roditelj koji redovno “prati” svoje dete neće imati problem da napravi razliku, ali za one koji ne znaju ili kojima je lakše da misle da je sve u redu, evo nekih znakova na koje treba da obrate pažnju.

Kasnije dolaženje kući može da bude pokazatelj, mada je tinejdžerstvo doba kada se počinje sa izlascima. Zatvaranje u sobu opet samo za sebe ne mora mnogo da znači, ali i može da bude pokazatelj da dete želi nešto da sakrije i da je okrenuto sebi. Promena društva je već konkretniji pokazatelj i treba da se postavi pitanje zašto je došlo do toga.

"Odsustvo deteta u kući, i fizičkog i psihičkog, glavni je kriterijum za promenu ponašanja kod narkomana. Kada zavisnost već uzme maha, dete dobija zapušten izgled, uske zenice, mada danas mladi stavljaju kapi za oči. Kod nekih postoji crvenilo oko nosa, izbodene vene u zavisnosti od toga čime se drogiraju", kaže za "Blic" dr Raičević, šef intenzivne nege u Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti u Drajzerovoj.

Ona dodaje da postoje neki specifični pokazatelji za različite droge. Na primer, oni koji konzumiraju marihuanu, imaju crvene oči, jedan specifičan zadah i zatvaraju se u sebe, dok oni koji konzumiraju ekstazi postaju hiperaktivni, ubrzani, jako se znoje, uzimaju dosta vode, imaju krvave beonjače...

Drugačije mišljenje ima psihoterapeut Zoran Milivojević koji smatra da “promena ponašanja u tinejdžerskom periodu dolazi kao neminovna stvar i da ima puno lažnih znakova koji mogu da uplaše roditelja”.

Roditelji su već dovoljno paranoični prema pubertetlijama. Depresija, emotivno nezadovoljstvo i popuštanje u školi mogu da se jave i sami od sebe. Po njemu, jedini siguran pokazatelj je testiranje mokraće na drogu, bilo da to roditelj uradi krišom, bilo da je to u dogovoru sa detetom. Postoje razni testeri koji detektuju razne vrste droga i daju rezultat posle samo nekoliko minuta.

"Važan je odnos roditelj-dete i da se dete redovno prati jer ćete tako najbolje uvideti razlike. Isto tako, preporučujem u svakom trenutku razgovor deteta sa roditeljem na temu droge, kao što ja radim sa svojim detetom. Imam dogovor sa svojim sedamnaestogodišnjakom da kad god mi deluje sumnjivo, da urin na analizu i to smo već nekoliko puta uradili", priča Milivojević.

Zašto deca uzimaju drogu

Iskustvo doktora u Drajzerovoj pokazuje da deca počinju da uzimaju droge najčešće u 16. i 17. godini. Ponekad je to iz čiste radoznalosti, ponekad da bi ih prihvatilo društvo, a nekad je to želja da se dodvore suprotnom polu ili nekad da se “opuste” ako su nesigurni.

"Kada dođu kod nas na razgovor, prvo ih pitamo da li znaju da droge izazivaju zavisnost. Ono što je poražavajuće je to da svi kažu da znaju, ali da su mislili da oni neće imati krize", kaže Tanja Raičević.

Droga može da uništi ili teško ošteti složene mreže nerava i krvnih sudova u mozgu, pokazuje studija naučnika Univerziteta u Rostoku (Nemačka).

Prvo sistematsko istraživanje mozgova umrlih od droge, kojim je obuhvaćeno 200 osoba starih od 15 do 45 godina, pokazuje da konzumiranje narkotika tokom dužeg perioda uzrokuje prevremenu degeneraciju mozga. Nemački naučnici su, između ostalog, zabeležili odumiranje nervnih ćelija, kao i smanjenje broja veza između neurona. Veliki broj nervnih puteva kod ovih ljudi bio je potpuno uništen.

"Na krvnim sudovima smo primetili promene karakteristične za prevremeno starenje", kaže stručnjak za sudsku medicinu i jedan od autora studije Andreas Bitner. On se kritički izrazio povodom činjenice da je konzumiranje kanabisa (hašiš i marihuana) kod mladih često uobičajena pojava, iako je reč o opasnoj drogi koja dovodi do upotrebe težih narkotika. Kod nekih ljudi kao posledica uživanja droge mogu da se jave psihoze.

Ne postoje lake droge

U većini slučajeva, korisnik se ne zadržava na samo jednoj drogi.

"Poznato je da ljudi koji koriste opojna sredstva imaju probleme s pamćenjem i da njihova radna sposobnost uglavnom opada, što je potvrdila i ova studija. Stručnjaci su utvrdili da je LSD najjača psihoaktivna supstanca. Doza od svega 25 mikrograma dovoljna je za određeno dejstvo. Više od 4.000 biljaka sadrži psihoaktivne supstance."

Veza između upotrebe marihuane u mladosti i pojave depresije u kasnijim godinama postoji, mada ne u svim zemljama podjednako, navodi se u studiji Svetske zdravstvene organizacije, na uzorku od 85.000 ljudi u 17 zemalja.

Depresija je jedno od najčešćih psihičkih oboljenja, sa dalekosežnim posledicama po opšte stanje obolelih, a upotreba marihuane, odnosno kanabisa, u ranom uzrastu (sa 16 godina ili još ranije) već odavno je smatrana jednim od mogućih uzroka njene pojave tokom kasnijih godina.

Šef međunarodnog tima istraživača Ron de Graf i njegova ekipa došli su do zaključka da rana upotreba marihuane, izglede da se tokom kasnijeg života oboli od depresije povećava u proseku za 50 odsto, pri čemu se ovaj procenat donekle razlikuje od zemlje do zemlje. Najizraženija međuzavisnost primećena je u Nemačkoj, Ukrajini, Nigeriji, Južnoj Africi i Novom Zelandu.

(MONDO)

Istinite price sa tamne strane zivota...

2010-12-03T12:20:00.000-08:00

Linjkujemo

2010-12-03T08:12:00.000-08:00

Lecenje narkomanije bolesti zavisnosti

Specijalna bolnica "Dr. Vorobjev" za lečenje narkomanije (odvikavanje od heroina, kokaina, marihuane, metadona, substidola, subotexa..)

http://www.v-clinic.eu/

Ispovijest narkomana za Reviju D

2010-12-03T08:04:00.000-08:00

10 reason not to take drugs (on a date)

2010-12-03T02:20:00.000-08:00

10 reason not to take drugs (on a date)...

2010-11-29T11:35:00.000-08:00

Top 10 of drugs not to do while driving a car...

2010-11-29T11:17:00.000-08:00

Crazy Anti-Drug Commercial...

2010-11-29T10:58:00.000-08:00

Freaky anti-drug commercial...

2010-11-29T10:51:00.000-08:00

Droga uzima tebe

2010-11-29T10:40:00.000-08:00

Tanka je granica između bezazlenog probavanja droge i ovisništva, a kad je droga u pitanju, tanka je i granica između života i smrti. Upravo to poanta je ovoga spota proizvedenoga za Ured za suzbijanje zluporabe droga Vlade Rebublike Hrvatske. Suprotstavljajući staložen izričaj uznemirujućoj poruci, svrha kampanje bila je upozoriti na alarmantno stanje zlouporabe droge u Hrvatskoj, koja godišnje rezultira smrću više od sto ljudi. Govoreći o tome kako je svoje najbliže lišio velikih i važnih stvari u životu, pripovjedač na poetičan način zaključuje kako "Ti ne uzimaš drogu... Droga uzima tebe." Problem je u tome što velika većina ovisnika do te spoznaje dođe prekasno.

Ministarstvo Zdravlja Reklama Protiv Droge

2010-11-29T10:32:00.000-08:00

Reklamni 3d spot za Ministarstvo zdravlja u kampanji protiv droge u saradnji sa Galerijom 12+

Kampanja protiv zloupotreba droga

2010-11-29T10:29:00.000-08:00

Ministarstvo zdravlja i delegacija Evropske unije pokrenuli su preventivnu kampanju protiv zloupotreba narkotika pod sloganom "Ujedinjeni protiv droga".

Kampanja: "Facebook-om protiv droge"

2010-11-29T09:10:00.000-08:00